enahaustor

Čista tinktura ljeta u jednoj pjesmi. Sva lijena jutra, zabavna podneva, tajanstvene večeri. Kupanja na Usori, kamionske gume koje se spuštaju niz rijeku pune djece, skriveni puteljci u šibljacima, izgrebane noge, igra skrivača u kukuruzima, grana drveta sa koje se baca u Usoru. Sutra ne postoji, život je jedan veliki ljetni dan. Summertime, and the […]

Kroz ove šture redove koje je, nekad davno, zapisao osmanlijski službenik, miriše Hercegovina, ljekovito bilje na visokim planinama, toplo sijeno, hladna, još neukroćena Neretva, koja, sigurno, plavi okolne staze, hercegovačko teško sunce i iznenadne kiše. Ljudi koji jesu Hercegovina i ne misle na odlazak. Čifluk Zekira, Beraka i Ferhada, sinova Iskenderovih, pripada Neretvi. To su […]

Postavljeno je pitanje ljudima da li biste bili u kontejneru priključeni na mašinu koja vam stalno šalje osjećaj sreće, nešto kao u filmu Matrix, ili biste, ipak, život prošli na vlastitim nogama, kroz sve bolove, padove, pobjede i poraze. Skoro svi su izabrali ovo drugo. Stvoreni smo da živimo, a ne da budemo sretni. Ako […]

Osrednja knjiga, međutim, ono što je meni bilo zanimljivo, to su ponovljene priče moje rahmetli svekrve, kao da ih je zapisivao. Nevjerovatno kako taj sandžački narod ima poseban mentalni sklop. Mekani, a otresiti, zatvoreni u svoju zajednicu, a puni ljubavi i brige za bližnje, a opet spremni da se predaju, i sebe i njih, sudbini […]

Volim njegove slike. Osjeća se silina ljepote, skoro strah pred njom. Jedna boja, u više nijansi, izlazi iz oblika koji se slika, zamagljuje mu granice, i mi osjećamo što i Van Gogh – zastrašujuću ljepotu stvari. One imaju glas. Emocija i zvuk, to je ono što do mene dolazi sa njegovih slika.

Da Knausgaard zna pripovijedati o sebi, a da, istovremeno, priča i o meni, tebi, društvu općenito, to znam otprije. U ovom romanu se rastavio na devet dijelova, u devet likova, i opet pripovijeda o sebi, o tih devet likova, o meni, tebi, društvu, pojedincu, pojedincu u društvu, … sa kojegod tačke gledišta čitali njegove romane, […]

Fascinantno je kako Karen Blixen prelijeva krajolik u likove i likove u krajolik. To je nešto što je ponijela sa sobom iz Afrike u Dansku. U njenim pričama, ljudi su kao ispupčenja u krajoliku. Likove pokreću uzroci duboko ukorijenjeni u društvenim promjenama, koje u koncentričnim krugovima prelaze preko svega što im se nađe na putu, […]

Ova pjesma me potkopava u temelju. Dok je slušam, ne mislim ni na jednu osobu, čak ni na sebe, nego samo utonem u atmosferu.

Albert Einstein je u ožujku 1955., nakon smrti svog bliskog prijatelja Michelea Bessoa, napisao dirljivu poruku Bessoovoj obitelji, a samo nekoliko tjedana prije vlastite smrti. Napisao je: “Sada je Besso otišao s ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas… znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo […]